“I rekoh: ‘Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave, i grijesi su se naši nagomilali do neba.’” (Ezra 9,6)

Žalost Ezre i njegovih pomoćnika zbog zala koja su se podmuklo uvukla u samo srce Gospodnjeg djela, dovela je do pokajanja. Mnogi od onih koji su pogriješili bili su duboko ganuti. … U ograničenom opsegu počeli su shvaćati odvratnost grijeha i užas koji obuzima Boga dok ga promatra. Uvidjeli su svetost Zakona izgovorenog na Sinaju i mnogi su zadrhtali pri pomisli na njegov prijestup. … To je bio početak divne obnove. Beskrajno strpljivo i taktično, pozorno uzimajući u obzir prava i dobrobit svakog pojedinca, Ezra i njegovi suradnici upućivali su pokajnike na pravi put. Iznad svega ostaloga, Ezra je bio učitelj Zakona; i pošto se osobno uključivao u ispitivanje svakog slučaja, nastojao je uvjeriti narod u svetost ovoga Zakona i u blagoslove koje će steći njegovim vršenjem. …

U ovo naše doba, kad Sotona na razne načine nastoji zaslijepiti oči ljudi prema obvezujućim zahtjevima Božjeg zakona, svijetu su potrebni ljudi koji će moći mnoge navesti da “osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega” (Ezra 10,3). Potrebni su pravi reformatori koji će prijestupnicima ukazati na velikog Zakonodavca i poučiti ih da je “savršen Zakon Jahvin — dušu krijepi” (Psalam 19,7).

Potrebni su ljudi koji savršeno poznaju Pismo, ljudi čija svaka riječ i djelo uzdižu Gospodnje uredbe, ljudi koji se trude ojačati vjeru. Potrebni su učitelji, o, kako su samo potrebni, koji će srca nadahnjivati poštovanjem i ljubavlju prema Pismu. (Proroci i kraljevi, str. 395,396)