“Njega Bog uzvisi desnicom za Začetnika i Spasitelja, da Izraelu dadne pokajanje i oproštenje grijeha.” (Djela 5,31 — Varaždinska Biblija)

Kako se čovjek može opravdati pred Bogom? Kako grešnik može postati pravedan? Samo nas Krist može dovesti u sklad s Bogom, u sklad sa svetošću. Ali kako da dođemo Kristu? … U pokajanje je uključeno žaljenje zbog grijeha i odvajanje od njega. Mi nećemo odbaciti grijeh ako ne uvidimo njegovu pokvarenost; ali sve dok se naše srce ne odrekne grijeha, neće biti nikakve stvarne promjene u našemu životu.

Mnogi ne uspijevaju shvatiti pravu bît pokajanja. Takvi žale što su griješili, čak se prividno mijenjaju samo zato što se boje da će zbog svojih zlih čina morati trpjeti. Ali to nije pokajanje u biblijskom smislu. Oni žale zbog patnji — umjesto zbog grijeha. Takva je bila i Ezavova bol kad je shvatio da je zauvijek izgubio prvorodstvo. Bileam, uplašen od anđela koji je stajao na njegovu putu s isukanim mačem, priznao je svoju krivnju da ne izgubi život; ali tu nije bilo istinskog kajanja zbog grijeha, nije došlo do promjene namjera niti gnušanja prema zlu. Kad je Juda Iskariotski izdao svojega Gospodina, uzviknuo je: “Sagriješih … jer izdadoh nevinu krv.” (Matej 27,4) … Posljedice koje su mu prijetile ispunjavale su ga užasom, ali u njegovoj duši nije bilo dubokog žaljenja koje slama srce, nije žalio zbog izdaje neokaljanog Božjeg Sina. … Svi oni jadikovali su zbog posljedica grijeha, ali ih nije obuzimala žalost zbog samog grijeha. Ali kad se srce pokori utjecaju Božjeg Duha, savjest se budi i grešnik razaznaje ponešto od dubine i svetosti Božjega svetog Zakona, temelja Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. (Put Kristu, str. 21,22)