“Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.” (Ivan 7,21)

Svaka prava poslušnost dolazi iz srca. To znači cijelim srcem raditi s Kristom. Ako želimo, On će se tako izjednačiti s našim mislima i ciljevima, tako dovesti naša srca i umove u sklad sa svojom voljom da ćemo, slušajući Njega, zapravo postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, očišćena i posvećena, naći će svoje najuzvišenije zadovoljstvo u službi Njemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo prednost upoznati, živjet ćemo životom stalne poslušnosti. Poštovanjem Kristovog karaktera i zajednicom s Bogom, grijeh će nam postati mrzak. (Isusov život, str. 554)

Djeca trebaju naučiti da su im sposobnosti darovane da bi njima poštovala i proslavljala Boga. U tom cilju ona moraju naučiti pouku o poslušnosti; jer jedino životom dragovoljne poslušnosti mogu Bogu posvetiti službu kakvu traži od njih. Prije nego što dijete bude dovoljno staro da prosuđuje, može se naučiti poslušnosti. Blagim i ustrajnim naporima razvit ćete kod njih naviku. Tako se u velikoj mjeri mogu spriječiti kasniji sukobi između volje i autoriteta koji može narasti do te mjere da se u mladim umovima pojavi otuđenje i gorčina prema roditeljima i učiteljima, a često i otpor prema svakom autoritetu, bilo ljudskom ili božanskom. Djeci treba pokazati da se pravo poštovanje otkriva poslušnošću. Ništa što je Bog zapovjedio nije nevažno i ne postoji drugi način da se izrazi poštovanje koje bi Mu bilo ugodno, kao poslušnošću onomu što je On rekao. (Counsels to Teachers, str. 110,111)

Naši mladi trebaju vjerno i energično prihvatiti svoje dužnosti; to će im osigurati uspjeh. (Isto, str. 100)