“Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca. Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiđi ga.” (Izreke 4,14.15)

U sklapanju prijateljstva potreban je velik oprez da ne bi došlo do prisnosti s osobom čiji primjer nije pametno oponašati, jer takva prisnost može dovesti do odvajanja od Boga, od pobožnosti i ljubavi prema istini. … Onome što je vječno treba dati prvo mjesto. Ništa ne može vršiti podmukliji i opasniji utjecaj na um i mnogo djelotvornije ukloniti ozbiljne dojmove i osvjedočenja Božjeg Duha, od druženja s onima koji su tašti i bezbrižni i čiji se razgovori svode na svjetovno i isprazno. Što su takve osobe više zaokupljene drugim stvarima, to je opasniji njihov utjecaj jer svoj bezbožni život prikrivaju mnoštvom različitih privlačnosti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 40)

Kršćani često, poput Izraela, popuštaju utjecaju svijeta i prilagođuju se njegovim načelima i običajima da bi osigurali prijateljstvo neznabožaca, ali na kraju će se ovi tobožnji prijatelji pokazati kao najopasniji neprijatelji. Biblija jasno uči da ne može biti zajedništva između Božjeg naroda i svijeta. … Sotona djeluje kroz bezbožnike, pod krinkom patvorenog prijateljstva, da navede Božji narod na grijeh kako bi ih odvojio od Njega, a kad je njihova obrana uklonjena, on će svoje sluge navesti da se okrenu protiv njih i pokušaju ih uništiti. (Patrijarsi i proroci, str. 468)