“Ako ti pripraviš srce svoje i ruke svoje raširiš prema njemu, ako je bezakonje u ruci tvojoj, udalji ga, i neka nepravda ne prebiva u tvojim šatorima.” (Job 11,13.14 — Varaždinska Biblija)

Neka se nitko ne zavarava mišlju da će Bog po svojoj velikoj ljubavi i milosrđu ipak spasiti i one koji su odbacili Njegovu milost. Neizmjerna težina grijeha može se procijeniti jedino u svjetlosti križa. Ljudi koji tvrde da je Bog predobar da bi odbacio grešnika, trebaju pogledati na Golgotu. Upravo zato što nije bilo drugog načina da se čovjek spasi, što bez te žrtve ljudski rod nije mogao uteći od sramotne sile grijeha i ponovno uspostaviti zajednicu sa svetim bićima — bilo je dakle nemoguće ponovno živjeti duhovnim životom — upravo zato je Krist preuzeo na sebe krivnju neposlušnih i trpio umjesto grešnika. Ljubav, muke i smrt Božjeg Sina svjedoče nam o strahovitoj veličini grijeha i govore nam da nema oslobođenja od njegove moći niti nade u bolji život, osim u pokoravanju duše Kristu.

Nepokajani se ponekad izgovaraju, gledajući na one koji misle da su kršćani: “I ja sam dobar koliko i oni. Oni ne pokazuju ništa više samoodricanja, umjerenosti ili budnosti od mene. I njima su užici i popustljivost prema grijehu dragi kao i meni!” I tako se oni služe manama drugih kao isprikom za vlastito zanemarivanje dužnosti. Ali grijesi i mane drugih ne opravdavaju nikoga, jer nam Gospodin nije za uzor dao grešne ljude. … Čuvajte se oklijevanja! Ne odgađajte odluku da odbacite svoje grijehe i da uz Isusovu pomoć očistite svoje srce. Tisuće i tisuće su pogriješile upravo u tome — na njihovu vječnu štetu. (Put Kristu, str. 30—32)