“ Zakej stade te reče Gospodinu: ‘Evo, polovicu svog imanja, Gospodine, dat ću siromasima. I ako sam koga u čemu prevario, vratit ću četverostruko.’” (Luka 19,8)

Zakej je bio zaprepašten, zapanjen i zanijemio zbog Kristove ljubavi i ljubaznosti u kojoj se spustio do njega tako nedostojnog. Sad su ljubav i vjernost prema novopronađenom Učitelju otpečatile njegove usne. On će javno izreći svoje priznanje i kajanje. …

Prije nego što je pogledao u Kristovo lice, Zakej je otpočeo djelo kojim se otkrio kao pravi pokajnik. Prije nego što ga je itko optužio, priznao je svoj grijeh. Pokorio se osvjedočenju Duha Svetoga i počeo provoditi pouku iz riječi napisanih za stari Izrael jednako kao i za nas. Gospodin je rekao davno prije toga: “Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga!” Ove riječi izgovorio je sâm Krist kad je bio skriven u stupu od oblaka i upravo prvi odgovor Zakeja na Kristovu ljubav sastojao se u pokazivanju sućuti prema siromašnima i onima koji pate. … Nijedno pokajanje nije pravo ako ne izazove promjenu života. Kristova pravednost nije ogrtač kojim će se pokrivati nepriznati i neostavljeni grijesi; to je životno načelo koje preobražava karakter i upravlja ponašanjem. Svetost je potpuna pripadnost Bogu; to je potpuna predaja srca i života nebeskim načelima. …

Ako smo drugima učinili nepravdu nekim nepravičnim poslovnim postupkom, ako smo prevarili u trgovini … trebamo priznati svoje djelo i nadoknaditi štetu, koliko je god to u našoj moći. (Isusov život, str. 452,453)