“Ili neka se drži moje snage, nek sa mnom sklopi mir, mir nek sa mnom sklopi.” (Izaija 27,5 — Varaždinska Biblija)

Henok je bio čovjek snažna i vrlo kultivirana uma, velika znanja, i Bog ga je počastio posebnim otkrivenjima, a ipak u neprekidnoj zajednici s Nebom, s osjećajem božanske veličine i savršenstva uvijek pred sobom, on je bio jedan od najponiznijih ljudi. Što je veza s Bogom bila bliskija, njegov je osjećaj vlastite slabosti i nesavršenstva bio dublji.

Uznemiren porastom pokvarenosti neznabožaca i strahujući da će njihova nevjernost umanjiti poštovanje prema Bogu, Henok je neprekidno izbjegavao da se s njima druži, te provodio velik dio vremena u samoći moleći se i razmišljajući. Tako je on izlazio pred Gospodina, tražeći jasnije poznavanje Njegove volje, da bi je mogao vršiti. Za njega je molitva bila disanje duše, on je živio u atmosferi samoga Neba. (Patrijarsi i proroci, str. 62)

Boraveći u zajednici s Bogom, Henok je sve više odražavao božanski lik. Njegovo je lice odzrcavalo svetu svjetlost, svjetlost koja je sjala s Kristova lica. Kad se nakon susreta s Bogom vraćao među ljude, čak su i bezbožnici sa strahopoštovanjem promatrali otisak Neba na njegovu licu. (Isto, str. 63)

Tko god pod Božjim ukorom ponizi dušu, s priznavanjem i pokajanjem, kao David, može biti siguran da za njega ima nade. Tko god vjerom prihvaća Božja obećanja, nalazi oprost. Gospodin nikad neće odbaciti dušu koja se iskreno kaje. On je dao ovo obećanje: “Ili u moje nek dođe okrilje … mir neka sklopi sa mnom.” (Isto, str. 614)