“A sad, tko je od vas danas spreman dati dobrovoljni prilog za Boga?” (1. Ljetopisa 29,5 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Opasno je ako zastanemo razmišljajući o tome kakve ćemo prednosti steći prihvatimo li Sotonine prijedloge. Grijeh donosi sramotu i propast svakoj duši koja mu popušta, ali ima nešto u njemu što zasljepljuje i vara te nas tako primamljuje lažnim prikazivanjem. Ako se usudimo stupiti na Sotonino tlo, nije nam obećana zaštita od njegove sile. Koliko možemo, trebamo zatvoriti svaki prilaz kojim bi kušač mogao doprijeti do nas. (Poruke mladima, str. 55)

Moramo predati Bogu cijelo srce, inače se nikada nećemo moći promijeniti i ponovno postati slični Njemu. Po svojoj naravi mi smo daleko od Boga. Duh Sveti ovako opisuje naše stanje: “Bili ste mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha.” (Efežanima 2,1), i; “Sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta.” (Izaija 1,5.6) Mi smo se zapleli u Sotoninu mrežu, a on ljude “žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju” (2. Timoteju 2,26). Bog nas želi iscijeliti i osloboditi. Ali budući da to zahtijeva potpunu promjenu i obnovu cijelog našega bića, moramo se potpuno predati Njemu.

Borba protiv samoga sebe najveća je borba koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe i podređivanje svega Božjoj volji ne ide bez borbe. Duša se mora pokoriti Bogu prije nego što se može preporoditi i postati sveta.

Božja vladavina nije utemeljena, kao što bi to Sotona htio prikazati, na slijepom pokoravanju, na nerazumnom ograničavanju. Ona se poziva na razum i savjest. (Put Kristu, str. 43,44)