“Ako daš sve od sebe da nahraniš gladne i namiriš potrebite, tvoja će svjetlost zasjati u tami, a tvoja će tama postati kao podne.” (Izaija 58,10 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Kad vidimo potrebe siromašnih, prezrenih i žalosnih, kako se često i naša srca ražaloste. Pitamo se: “Od kakve su koristi naša slabašna snaga i naše beznačajne pričuve u suočavanju s ovim golemim potrebama? Zar ne bismo trebali čekati na nekoga s većim sposobnostima da vodi naše djelo, ili na neku organizaciju koja bi sve to poduzela?” Krist kaže: “Dajte mu vi jesti.” Upotrijebite sredstva, vrijeme i sposobnosti koje imate. Donesite Isusu svoje ječmene kruhove.

Iako vaše pričuve nisu dostatne da nahrane tisuće ljudi, one će možda biti dostatne da nahrane jednoga. U Kristovim rukama one mogu nahraniti mnoge. Po primjeru učenika, dajte ono što imate. Krist će umnožiti vaš dar. On će nagraditi odano i jednostavno pouzdanje u Njega. Ono što se činilo da će biti samo mršava zaliha, pokazat će se kao bogati stol. (Služba liječenja, str. 23)

Naše srce treba biti tako ispunjeno Kristovom ljubavlju da naše riječi zahvalnosti zagriju tuđa srca. Tu službu mogu vršiti svi i Gospodin je prima kao da je učinjena Njemu. On je čini djelotvornom dajući ozbiljnom radniku milost koja pomiruje čovjeka s Bogom.

Neka Gospodin pomogne svojem narodu da shvati kako postoji ozbiljan posao koji treba obaviti. Neka mu pomogne da zapamti kako u domu, u crkvi i u svijetu vjernici trebaju raditi Kristov posao. Nisu ostavljeni da rade sami. Anđeli su njihovi pomoćnici. I Krist je njihov pomoćnik. Onda neka rade vjerno i neumorno. Žet će u pravo vrijeme ako se ne umore.

Kršćanin putnik ne popušta svojoj želji za odmorom. On stalno ide naprijed govoreći: “Prođe noć, a dan se približi.” (Rimljanima 13,12) (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 8, str. 18)