“Svatko u čemu je pozvan, braćo, neka u tome ostane pred Bogom.” (1. Korinćanima 7,24 — Varaždinska Biblija)

Božji sluge trebaju se naoružati svom kršćanskom bojnom opremom. Mi se ne borimo samo s ljudima. Bog poziva svakog kršćanina da stupi u borbu i bori se pod Njegovim vodstvom oslanjajući se na nebesku milost i pomoć. Mi trebamo ići naprijed u snazi Svemogućega. Nikad ne smijemo popustiti pred Sotoninim napadima. Zašto kao kršćanski ratnici ne ustanemo protiv vrhovništava i vlasti, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta? Bog nas poziva da idemo naprijed koristeći se darovima koje nam je povjerio. Sotona će pred nas staviti kušnje. Pokušat će nas nadvladati lukavštinama. Ali u Božjoj snazi trebamo stajati uz načelo čvrsto kao stijena.

U tom ratu nema odmora. Sotonina oruđa nikad ne prestaju sa svojim uništavanjem. Oni koji su u Kristovoj službi moraju bdjeti na svakom mjestu. Naš je cilj spasiti duše koje propadaju. To je beskonačno velik posao i čovjek se ne može nadati uspjehu ako se ne ujedini s božanskim Radnikom.

Krist je od vječnosti bio čovjekov Otkupitelj. Nakon pada u grijeh došla je riječ onima koji su se ujedinili s Njim u ovom velikom radu: “Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro.” (2. Solunjanima 3,13) …

Kršćanin je pozvan da pokaže strpljivu ustrajnost u evanđeoskoj službi povezanoj sa zdravstveno-misionarskim radom. Kad stječe iskustvo u pravoj vjeri, on stječe duhovno znanje koje oblikuje karakter.

Život pravog kršćanina sastoji se od neprekidne službe. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 177,178)