“A ja ću Boga prizivati, i Jahve će me spasiti. Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.” (Psalam 55,17.18)

Ako Krist bude svakodnevno s nama, osjetit ćemo da nas okružuje sila nevidljivog svijeta. Gledanjem u Isusa preobrazit ćemo se u Njegovo obličje. Promatranjem se mijenjamo. Karakter postaje nježan, uglađen i oplemenjen za nebesko kraljevstvo. Sigurna posljedica naših razgovora i zajednice s Gospodinom bit će napredovanje u pobožnosti, čistoći i revnosti. Postajat ćemo sve razboritiji u svojim molitvama. Primat ćemo božanski odgoj, i to će se pokazati u životu punom marljivosti i revnosti.

Duša koja se obraća Bogu tražeći pomoć, potporu i snagu svakodnevnom usrdnom molitvom, imat će plemenite težnje, jasno shvaćanje istine i dužnosti, uzvišene pobude za rad. Neprestano će biti gladna i žedna pravednosti. Održavajući vezu s Bogom, moći ćemo na bližnje prenositi svjetlost, mir i vedrinu što vladaju u našemu srcu. Snaga koju smo stekli moleći se Bogu, sjedinjena s ustrajnim naporima da postanemo promišljeniji i brižljiviji, priprema nas za svakodnevne dužnosti i održava spokoj duha u svim okolnostima. (Misli s Gore blaženstava, str. 74,75)

Mi živimo u najsvečanije i najvažnije vrijeme ovozemaljske povijesti. Nalazimo se usred opasnosti posljednjih dana. Pred nama su važni i zastrašujući događaji. … Trebali bismo se uteći Božjoj riječi i molitvi, ozbiljno tražeći Gospodina da bismo Ga mogli naći. To bi trebao biti naš najvažniji posao. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 49)