“Braćo i sestre, ne smatram da sam osvojio cilj, ali jedno neprestano radim; zaboravljam ono što je iza mene i naprežem se prema onome ispred mene. Trčim prema cilju da osvojim nagradu za koju nas je Bog odozgo pozvao u Isusu Kristu.” (Filipljanima 3,13.14 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Nebeske sile surađivat će s ljudskim oruđima koja odlučno i s vjerom pokušavaju dostići savršenstvo karaktera koje će im omogućiti da dostignu i savršenstvo u djelima. Svakomu tko se uključi u ovo djelo, Krist kaže: “Ja ti stojim s desne strane da ti pomognem.” Kad ljudska volja surađuje s Božjom voljom, postaje svemoćna. Neka se sve što treba činiti po Njegovoj zapovijedi učini u Njegovoj snazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrši. (Isusove usporedbe, str. 223)

Počevši s prvim danima svojega novog života, kršćanin se pokorava zakonima prirode i Božjem zakonu, penje se stalno naprijed i u visine, približavajući se svakodnevno svojem nebeskom domu, gdje ga čeka vijenac života i “novo ime koje nitko ne poznaje osim onoga koji ga prima” (Otkrivenje 2,17). On je iz dana u dan sretniji, svetiji i korisniji. Uspjesi jedne godine nadmašuju one ranijih godina.

Bog je mladima dao ljestve kojima se trebaju penjati, ljestve koje sa Zemlje dosežu do Neba. Na vrhu tih ljestava je Bog, a svaku prečku obasjavaju zrake Njegove slave. On pazi na one koji se penju, spreman pomoći umornima i onima koji posrću. Da, recite pouzdano: Tko se ustrajno penje prečku po prečku, sigurno će ući u nebeski Grad.

Sotona stavlja pred mlade mnoge kušnje. On izvodi igru osvajanja njihovih duša, i ne propušta upotrijebiti posljednje sredstvo da bi ih zaveo i upropastio. (Poruke mladima, str. 77)