“Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti.” (Psalam 16,8)

Sitnice u našem karakteru oblikuju navike. … Ništa što trebamo učiniti nije beznačajno. Svaki postupak ima svoju težinu, bilo na strani dobra ili zla. Mi smo izloženi kušnjama i naš se karakter oblikuje samo ako u malim stvarima svakidašnjeg života postupam načelno. U različitim životnim prilikama izloženi smo provjerama i dokazivanju; na taj način stječemo sposobnost da položimo veće i važnije ispite kako bismo mogli preuzeti odgovornije položaje. Um se mora svakidašnjim polaganjem ispita vježbati u vjernosti i spoznati da su zahtjevi prava i dužnosti važniji od zadovoljstava i uživanja. Tako pripremljeni ljudi ne kolebaju se između dobra i zla kao trska koja se povija na vjetru; čim se suoče s nekim stvarima, odmah znaju o kojem je načelu riječ pa biraju ono što je pravo bez dugog raspravljanja. Odani su jer su naučili biti vjerni i pouzdani. Time što su vjerni u malome, oni stječu snagu da budu vjerni i u velikome. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 22)

Ako je naš život ispunjen svetim mirisom, ako poštujemo Boga njegujući dobre misli o drugima i ako vršimo dobra djela na blagoslov drugima, nije važno živimo li u kolibi ili u palači. Okolnosti imaju jako malo veze s onim što doživljava duša. (Isto, sv. 5, str. 429)

Veliko ime među ljudima slično je slovima napisanima u pijesku, ali karakter bez mane trajat će svu vječnost. (Isto, sv. 5, str. 506)