“On je kao stablo zasađeno pokraj vódâ tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.” (Psalam 1,3)

U životu onih koji imaju tako svetu i svečanu vijest kakvu mi objavljujemo ne smije biti glume. Svijet promatra adventiste sedmoga dana budući da nešto zna o njihovom ispovijedanju vjere i njihovim visokim mjerilima, pa kad vide one koji ne žive u skladu sa svojim ispovijedanjem, pokazuju na njih s prijezirom.

Oni koji ljube Isusa, uskladit će svoj život s Njegovom voljom. Izabrali su Gospodnju stranu i njihov život treba biti u vidljivoj suprotnosti životu svjetovnih ljudi. Kušač će im prići sa svojim laskanjem i podmićivanjem govoreći: “Dat ću ti sve ovo ako mi se pokloniš.” Ali oni znaju da u tome nema ničega vrijednog i ne popuštaju njegovim kušnjama. Zahvaljujući Božjoj milosti, oni su sposobni sačuvati neuprljanu čistoću svojih načela. Uz njih su sveti anđeli i Krist se otkriva u njihovom postojanom držanju istine.

Oni su Kristovi borci koji pružaju odlučno svjedočanstvo u prilog istini. Oni pokazuju da postoji duhovna sila koja osposobljava muškarce i žene da ni centimetar ne odstupe od istine i pravednosti bez obzira na sve darove koje ljudi mogu dati. Takve će, bez obzira na to tko su, Nebo uzvisiti zato što su uskladili svoj život s Božjom voljom ne mareći za žrtve koje će podnijeti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 20,21)

Ljudi moraju imati moralnu kralježnicu, čestitost kojoj ne možete laskati, potkupiti je ili uplašiti. (Isto, sv. 5, str. 257)