“Svatko tko je položio nadu u njega, čuva sebe čistim baš kao što je Krist čist.” (1. Ivanova 3,3 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Nitko osim Onoga koji je stvorio čovjeka ne može promijeniti ljudsko srce. Samo Bog može dati da dobro sjeme donese rod. Svaki nastavnik treba biti svjestan da ga moraju pokrenuti božanska oruđa. Ljudske prosudbe i ideje najiskusnijih sklone su nesavršenstvu i pogreškama, a čovjek ovisan o svojim naslijeđenim karakternim crtama ima potrebu da se svakoga dana pokori posvećenju Duha Svetoga; u protivnom će „ja“ zgrabiti uzde i htjeti upravljati. S krotkim i poniznim duhom učenika sve ljudske metode, planove i ideje treba donijeti pred Boga da bi On izvršio ispravke i dao potvrdu. U protivnom će Pavlova neumorna snaga ili Apolonova spretna logika biti nemoćne da dovedu duše do obraćenja. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 145)

Isus je postao dio ljudskog roda da bi mu se mogao približiti. On dovodi ljude pod preobražavajući utjecaj istine pristupajući im tamo gdje se nalaze. Osvajajući njihovu naklonost i povjerenje, Isus zadobiva pristup njihovim srcima i čini da osjete kako se On potpuno poistovjećuje s njihovom naravi i probicima. S Njegovih usana dolazila je istina, divna u svojoj jednostavnosti, a ipak odjenuta dostojanstvom i silom. Kako je silan Učitelj bio naš Gospodin Isus Krist! Kako je nježno postupao prema svakom tko je iskreno istraživao istinu, da bi zadobio naklonost i uselio se u srce. (Testimonies to Ministers, str. 190)

Krist je učinio sve što je do Njega stajalo da se Njegova Crkva kao cjelina preobrazi, da zablista sjajem Svjetla svijeta, da se ispuni slavom Emanuela. Njegova je namjera da se svaki kršćanin okruži duhovnim ozračjem svjetla i mira. On čezne da mi u svojem životu objavljujemo Njegovu radost. (Isusove usporedbe, str. 288)