“Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noć vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kažem vam, brzo će ih obraniti.” (Luka 18,7.8)

Bog je u svim vremenima preko svetih anđela pritjecao u pomoć i izbavljao svoj narod. Nebeska su bića aktivno sudjelovala u ljudskim poslovima. Pojavljivali su se odjeveni u odjeću koja je blistala poput munje; dolazili su odjeveni kao putnici. Anđeli su se pojavljivali u ljudskom obliku pred Božjim ljudima. U podne su se, kao da su umorni, odmarali pod hrastovima. Prihvaćali su gostoljublje ljudskih domova. Djelovali su kao vodiči putnicima koje je zatekao mrak. Vlastitim su rukama palili vatru na žrtveniku. Otvarali su tamnička vrata i Gospodnje sluge izvodili na slobodu. Odjeveni u nebesku opremu, došli su odmaknuti kamen sa Spasiteljeva groba. (Veliki sukob, str. 496,497)

Dragi Spasitelj će poslati pomoć u trenutku kad nam bude potrebna. Put u Nebo posvećen je Njegovim stopama. Svaki trn koji ranjava našu nogu ranio je Njegovu. Svaki križ koji smo pozvani ponijeti On je nosio prije nas.

Gospodin dopušta sukobe kako bi dušu pripremio za mir. Vrijeme nevolje je zastrašujuća kušnja za Božji narod, ali to je vrijeme za svakog pravog vjernika da podigne glavu pa vjerom može vidjeti kako ga okružuje duga obećanja. (Isto, str. 498)

U ponoći Bog pokazuje svoju moć da izbavi svoj narod. … Usred razbješnjelog neba svijetli je prostor neopisive slave, odakle dolazi Božji glas kao glas mnogih voda govoreći: “Svršeno je!” (Isto, str. 501)