“Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!” (Psalam 34,1 — Šarić)

Zar će se sva vaša osobna bogoslužja sastojati od molbi i primanja? Hoćemo li stalno misliti na svoje potrebe, a nikada na blagoslove koje primamo? Hoćemo li biti primatelji Božjeg milosrđa i nikad Mu ne izraziti svoju zahvalnost, nikad Ga hvaliti za ono što je učinio za nas? Mi ne molimo previše, ali smo odviše škrti u davanju hvale. Kad bismo više zahvaljivali i hvalili Božju ljubav, imali bismo više sile u molitvi. Sve bismo više izobilovali u Božjoj ljubavi i davali bismo sve više hvale Njemu. Vi koji se žalite da Bog ne čuje vaše molitve, promijenite redoslijed i pomiješajte hvalu sa svojim molbama. Kad razmišljate o Njegovoj dobroti i milosrđu, ustanovit ćete da se On brine za vaše potrebe.

Molite, molite ozbiljno i bez prestanka, ali ne zaboravite na hvalu. Svako Božje dijete treba opravdati Njegov karakter. Možete veličati Gospodina, možete pokazati silu okrepljujuće milosti. Mnogi ljudi ne cijene Božju veliku ljubav i Isusovo božansko sažaljenje. Ni svi dionici ove velike milosti spasenja nisu načisto u tom pogledu. Ne njeguju zahvalno srce.

Ali u temu otkupljenja i anđeli žele zaviriti; to će biti znanost i pjesma otkupljenih kroz beskrajne vjekove vječnosti. Zar nije sada vrijedna dubokog razmišljanja i proučavanja? Zar ne bismo trebali hvaliti Boga srcem i dušom i glasom “za čudesa njegova sinovima ljudskim”? (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 276)