“Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite! Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.” (Jakov 5,16)

Ako si uvrijedio svojega prijatelja ili susjeda, trebaš priznati svoju krivnju i njegova je dužnost da ti dragovoljno oprosti. Zatim trebaš zatražiti oprost od Boga jer je tvoj brat koga si ranio Božje vlasništvo i povrijedivši njega, sagriješio si protiv njegovog Stvoritelja i Otkupitelja. Slučaj nemoj iznositi pred svećenika, već pred jedinog pravog Posrednika, našega Velikog svećenika, koji je “u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu”, koji je “mogao suosjećati s našim slabostima” i koji nas je u stanju očistiti od svake mrlje bezakonja. …

Pravo priznanje je uvijek određeno. Ono može biti takve naravi da se iznosi samo pred Boga, može biti zlo koje trebamo priznati pred pojedincima koji su bili povrijeđeni ili može biti opće naravi koje treba iznijeti pred skupom naroda. Ali sva priznanja trebaju biti određena i jasna, priznajući upravo one grijehe zbog kojih ste krivi. …

Priznanje neće biti prihvatljivo Bogu bez iskrenog pokajanja i obnove. Mora doći do odlučne promjene u životu; sve što je uvredljivo za Boga mora biti uklonjeno. To će biti rezultat iskrene žalosti zbog grijeha. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 558,559)