“Dakle: ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!” (Matej 5,23.24)

Zatim postoje priznanja koja je Gospodin molio da učinimo jedni drugima. Ako ste povrijedili brata riječju ili djelom, prvo se trebate pomiriti s njim kako bi vaše bogoslužje bilo prihvaćeno na Nebu. Priznajte onima koje ste povrijedili i nadoknadite počinjenu štetu donoseći plodove dostojne pokajanja. Ako netko ima osjećaj gorčine, gnjeva ili zlobe prema bratu, neka ide osobno k njemu, prizna svoj grijeh i zatraži oprost.

Od Kristovog načina postupanja sa zabludjelima možemo naučiti korisnu lekciju koja je primjenjiva i na ova priznanja. On nas moli da idemo onom tko je pao u kušnji i radimo s njim nasamo. Ako mu ne možete pomoći zbog zamračenosti njegovog uma i odvajanja od Boga, mi ćemo opet pokušati s dvojicom ili trojicom. Ako ni tada zlo ne bude ispravljeno, onda, i samo onda, trebamo reći crkvi. Daleko je bolje da se zlo ispravi i povreda zacijeli bez iznošenja problema pred cijelu crkvu. …

Ali pitanje kako i kome treba priznati grijehe zahtijeva ozbiljno proučavanje s molitvom. Moramo uzeti u obzir sve, vagati to pred Bogom i tražiti božansko prosvjetljenje. …

Postoji sila i trajnost u onome što Gospodin čini bez obzira na to radi li pomoću ljudskih oruđa ili na neki drugi način. … Srca koja su pod utjecajem Božjega Duha bit će u s kladu s Njegovom voljom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 564,565)