“Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.” (Psalam 69,6)

Možemo si laskati da nismo toliko zli kao drugi ljudi; ali ma kako u nečemu bili jaki, ako u našem karakteru ima samo jedna slaba točka, naša je duša još u vezi s grijehom. Dvolično srce govori: “Nešto mojega, nešto Tvojega.” Božje dijete treba otkriti omiljeni grijeh kojemu popušta i dopustiti Bogu da ga iščupa iz srca. Ono mora pobijediti taj grijeh, jer on nije sitnica pred Bogom.

Netko kaže: “Ja nisam zao, ali se događa da, kad sam uvrijeđen, izgovorim nešto nezgodno za što se kasnije uvijek kajem.” Drugi kaže: “Istina je, ja imam tu i tu slabost, ali prezirem podlosti koje čine neki moji poznanici.” Gospodin nam nije dao mjerač za grijehe kako bismo neke smatrali beznačajnima jer uzrokuju malo zla, a druge većima jer uzrokuju više zla.

Lanac je jak samo onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika. Lanac kao cjelina može izgledati dobar, ali on ne vrijedi ništa ako ima samo jednu slabu kariku. … Neobuzdanu riječ, koja je već na vrhu tvojega jezika, ne trebaš izgovoriti. Misao da ljudi ne cijene pravilno tvoj karakter moraš odbaciti, jer to slabi tvoj utjecaj i čini da te drugi manje poštuju. Ne trebaš gajiti mišljenje da si neki mučenik, već prihvatiti Kristovo obećanje: “Dosta ti je moja milost.” (2. Korinćanima 12,9) (Poruke mladima, str. 73)