“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)

Ponizno i slomljeno srce, pokoreno iskrenim pokajanjem, cijenit će Božju ljubav i cijenu Golgote. I kao što sin iznosi priznanje svojemu voljenom ocu, tako istinski pokajani grešnik donosi sve svoje grijehe pred Boga. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 560,561)

Svaki je grijeh vrijeđanje Boga i treba ga priznati u Kristu. Svaki javni grijeh treba isto tako javno priznati. Nepravda nanesena bližnjemu treba se ispraviti upravo kod onoga kome je nanesena. Ako je netko od onih koji žele ozdraviti griješio nanoseći zlo svojim jezikom, ako je sijao neslogu u domu, susjedstvu ili Crkvi, podjarivao odvraćanje od istine, ili razdor, ako je nekim zlim postupkom zaveo nekoga u grijeh, onda sve to treba priznati pred Bogom i pred onima koji su bili pogođeni takvim postupcima. (Služba liječenja, str. 139,140)

Mi se ne trebamo oslanjati na svoju vjeru, već na Božja obećanja. Čim smo se pokajali za prošle prijestupe i odlučili živjeti poslušnim životom, trebamo vjerovati da nas Bog prima u Kristu i da nam oprašta naše grijehe.

Katkad će tama i obeshrabrenost doći na našu dušu prijeteći da nas slome; ali ne smijemo odbaciti pouzdanje u Boga. Gledajmo u Isusa bez obzira na osjećaje. Trudimo se da vjerno ispunjavamo svaku dužnost, a zatim se mirno oslonimo na Božja obećanja. (Poruke mladima, str. 91)