“Srcem vjerujemo i tako smo opravdani, a ustima priznajemo vjeru i tako smo spašeni.” (Rimljanima 10,10 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Kad bi kršćani mogli shvatiti koliko je puta Gospodin preusmjerio njihove putove da se ne bi ostvarila namjera koju je neprijatelj imao s njima, ne bi se na putu spoticali prigovarajući. Njihova bi se vjera oslanjala na Boga i nikakva nevolja ne bi ih mogla pokrenuti s mjesta. Oni bi priznali Boga kao svoju mudrost i uspješnost, a On bi učinio da se ostvari sve ono što je poželio postići preko njih. (Proroci i kraljevi, str. 366)

Uvjeti za dobivanje milosrđa od Boga jednostavni su i razumni. Da bi nam bilo oprošteno, Gospodin od nas ne zahtijeva da učinimo nešto bolno. Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodočašća ili vršiti bolne pokore da bismo preporučili svoje duše Bogu ili okajali prijestupe. “Tko ih ispovijeda… milost nalazi.” (Izreke 28,13)

U nebeskim dvorovima Krist moli za svoju Crkvu — moli za one za koje je svojom krvlju platio cijenu otkupa. Djelotvornost Njegove žrtve ne mogu umanjiti nikakva razdoblja ni stoljeća. Niti nas život ili smrt, visina ili dubina mogu odvojiti od ljubavi Božje u Kristu Isusu; ne zato što se mi tako čvrsto držimo Njega, već zato što On nas drži tako čvrsto. Kad bi spasenje ovisilo o našim vlastitim naporima, ne bismo se mogli spasiti; ali ono ovisi o Onome koji stoji iza svojih obećanja. Možda se čini da Ga se držimo nedovoljno čvrsto, ali On nas voli ljubavlju starijeg brata; dokle god čuvamo zajednicu s Njim, nitko nas ne može iščupati iz Njegovih ruku. (Djela apostolska, str. 348)