“Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: ‘Priznat ću Jahvi prijestup svoj’, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.” (Psalam 32,5)
Za one koji su svjesni svojih grijeha i opterećeni sviješću o svojoj nedostojnosti, u ovom se izvješću kriju pouke o vjeri i one im mogu poslužiti kao ohrabrenje. Biblija vjerno objavljuje posljedice otpada Izraelaca; ali ona opisuje i duboku poniznost i pokajanje, iskrenu odanost i velikodušne žrtve kojima je bilo obilježeno ovo vrijeme vraćanja Gospodinu.
Svako istinsko obraćenje Bogu unosi trajnu radost u život. Kad se grešnik pokori utjecaju Duha Svetoga, uviđa svoju krivnju i nečistoću nasuprot svetosti velikog Ispitivača ljudskih srca. Uviđa da je kao prijestupnik osuđen. Međutim, neka zbog toga ne padne u očaj jer mu je pomilovanje već osigurano. On se može radovati što su mu grijesi oprošteni, može uživati u ljubavi nebeskog Oca koji mu oprašta. Bogu je na slavu da grešna, ali pokajnička ljudska bića grli rukama svoje ljubavi, da zavija njihove rane, da ih čisti od grijeha i odijeva ih u haljine spasenja. (Proroci i kraljevi, str. 425)
U Davidovim psalmima ogleda se čitav niz iskustava, od najdublje svijesti o krivici i osuđivanja samog sebe do najplemenitije vjere i najuzvišenijeg odnosa s Bogom. Zapis o njegovom životu govori da grijeh može donijeti samo sramotu i jad, da Božja ljubav i milost može dosegnuti do najvećih dubina, da vjera može podignuti pokajanu dušu da bude posvojena među Božje sinove. Od svih obećanja koja Njegova Riječ sadrži, to je jedno od najsnažnijih svjedočanstava o Božjoj vjernosti, pravednosti i zavjetnoj milosti. (Patrijarsi i proroci, str. 638)