“Jer ovo je krv moja, krv novoga saveza, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijeha.” (Matej 26,28 — Varaždinska Biblija)

Gospodnja djeca — kakvog li dragocjenog obećanja! Kako je sveobuhvatno Spasiteljevo okajanje naše krivnje! Otkupitelj sa srcem nepromjenjive ljubavi još uvijek nudi svoju svetu krv za grešnikovo spasenje. Ranjene ruke, probodena slabina, izranjene noge rječito govore u prilog palom čovjeku koji je otkupljen po tako neizrecivoj cijeni. Neusporedivog li poniženja! Ni vrijeme ni događaji ne mogu umanjiti djelotvornost žrtve pomirenja. Kao što se mirisni oblak tamjana prihvatljivo dizao prema Nebu i kao što je Aron krvlju škropio prijestolje milosrđa u drevnom Izraelu i čistio narod od krivnje, tako Bog danas prima zasluge zaklanog Jaganjca kao sredstvo čišćenja od okaljanosti grijehom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 114)

Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, pridružujemo se u mislima prizoru Svete večere u gornjoj sobi. Čini nam se kao da prolazimo vrtom koji je posvećen samrtnim mukama Onoga koji je ponio grijehe svijeta. Postajemo očevici borbe koja nam je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiže se među nama.

Gledajući raspetog Otkupitelja, bolje shvaćamo veličinu i značenje žrtve koju je Veličanstvo Neba podnijelo za nas. Plan spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgotu budi u našem srcu žive i svete osjećaje. Hvala Bogu i Janjetu bit će u našem srcu i na našim usnama; oholost i služenje svome “ja” ne može napredovati u duši koja se živo sjeća prizora s Golgote. (Isusov život, str. 549)