“On ostavi sve te ustade i pođe za njim.” (Luka 5,28)

Kad je Krist pozivao one koji će kasnije postati Njegovi učenici, On im za ovaj život nije davao nikakva laskava obećanja. Nije im obećavao ništa kad je riječ o dobitku ili svjetovnoj časti, niti su oni postavljali ikakve uvjete za ono što bi trebali dobiti. Dok je Matej sjedio u svojoj carinskoj kućici, Isus mu je rekao: “‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim.” (Matej 9,9) Prije nego što je napustio svoju službu Matej nije čekao da traži određenu plaću koja bi odgovarala svoti koju je dobivao u svojem dotadašnjem zanimanju. Ništa ne pitajući, bez oklijevanja je pošao za Isusom. Njemu je bilo dostatno što je znao da će biti sa Spasiteljem, što će moći slušati Njegove riječi i sjediniti se s Njim u Njegovom radu.

Tako je bilo i s ranije pozvanim učenicima. Kad je Isus zatražio od Petra i njegovih drugova da Ga slijede, odmah su ostavili svoje lađice i mreže. Neki od ovih učenika imali su ukućane koje su uzdržavali, ali kad su primili Spasiteljev poziv, nisu oklijevali niti se pitali: “Kako ću živjeti i uzdržavati obitelj?” Bili su poslušni pozivu, pa kad ih je Isus kasnije pitao: “Kad vas poslah bez kese, bez torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?” mogli su odgovoriti: “Ništa.” (Luka 22,35)

Kao kad je pozvao Mateja, Ivana i Petra, naš Spasitelj danas poziva i nas. Ako je Njegova ljubav dirnula naše srce, pitanje naknade neće biti na prvom mjestu u našim mislima. (Propovjednici Radosne vijesti, str. 89,90)

Načelo uvijek puno traži. Nijedan čovjek ne može uspjeti u službi Bogu ako cijelo njegovo srce nije u njoj i ne drži sve za štetu prema prevažnom poznavanju Krista. … Putom kojim god ih povede radovat će se da Ga slijede. (Isusov život, str. 212)