“Tko tvrdi da živi u Bogu, taj mora živjeti kao što je živio Isus.” (1. Ivanova 2,6 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Zdrave nakane i svesrdna predanost Bogu uvjeti su na koje upozoravaju Spasiteljeve riječi. Budite iskreni i nepokolebljivi u svojem nastojanju spoznavanja istine i pokorite joj se bez obzira na cijenu, pa ćete primiti božansko prosvjetljenje. Prava pobožnost počinje tamo gdje prestaje svako pogađanje s grijehom. Tada će i naše srce progovoriti zajedno s apostolom Pavlom: “Ali kažem samo jedno … trčim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Isusu Kristu.” …

Popuštanje kušnji počinje onoga trenutka kad dopustite razumu da se koleba, da bude nepostojan u svojem pouzdanju u Boga. Ne odlučimo li se potpuno predati Bogu, u tami smo. Kad bilo što zadržimo za sebe, ostavljamo otvorena vrata kroz koja Sotona može ući da bi nas zavodio svojim kušnjama. On zna: uspije li zamračiti naš pogled tako da oko vjere ne može vidjeti Boga, više neće biti nikakve zapreke za grijeh. (Misli s Gore blaženstava, str. 79,80)

Živimo u vrlo važno vrijeme za svakog pojedinca. Svjetlo svijetli jasnom, neprekidnom svjetlošću svuda oko nas. Ako se ova svjetlost pravilno primi i cijeni, bit će blagoslov za nas i za druge; ali ako se uzdamo u svoju mudrost i silu, ili mudrost i silu svojih bližnjih, pretvorit će se u otrov. U borbi za vječni život ne možemo se oslanjati jedni na druge. Kruhom života mora se svatko hraniti sam za sebe. Svatko osobno mora jesti od njega kako bi se duša, tijelo i um mogli obnavljati i jačati njegovom preobražavajućom silom, postajući tako umom i karakterom sličan Isusu Kristu. Bog mora biti prvi i posljednji i najbolji u svemu. (Testimonies to Ministers, str. 385)