“Izvede narod svoj u radosti, izabrane svoje u veselju. Darova im zemlje naroda; oni uzeše što su stekli narodi, da bi čuvali zapovijedi njegove i držali se zakona njegovih. Slava Gospodu! Aleluja!” (Psalam 105,43-45 — Šarić)

Oblak koji je Egipćanima bio zid tame, za Hebreje je bio velika rijeka svjetlosti koja je obasjavala cijeli tabor i rasvjetljavala put pred njima. Djelovanje providnosti na sličan način nevjernicima donosi tamu i očaj, dok duši koja vjeruje ono je puno svjetlosti i mira. Put kojim nas Bog vodi može voditi kroz pustinju ili more, ali to je siguran put. (Patrijarsi i proroci, str. 233)

Bog nikada ne vodi svoju djecu drukčije nego što bi ona sama izabrala da budu vođena kad bi mogla sagledati kraj od početka i razabrati slavu namjere koju ispunjavaju kao Njegovi suradnici. Ni Henok koji je odveden na Nebo, ni Ilija koji se uznio na ognjenim kolima, nisu bili veći i više poštovani od Ivana Krstitelja koji je umro sâm u zatvoru. “Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega nego i da trpite za nj.” (Filipljanima 1,29) Od svih darova što ih Nebo može dati ljudima, zajednica s Kristom u Njegovim mukama najveće je povjerenje i najviša počast. (Isusov život, str. 173)

Trebalo bi češće govoriti o Božjem postupanju s Njegovim narodom. Kako je On često postavljao putokaze u svojem postupanju sa starim Izraelom! Kako ne bi zaboravili prošlost, zapovjedio je Mojsiju da ove događaje pretoči u pjesmu koju će roditelji učiti svoju djecu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str.