“Iz jame propasti izvuče me, iz blatne kaljuže postavi na hridinu noge moje, utvrdi stope moje.” (Psalam 40,2 — Šarić)

Kršćanski je život više nego što se misli. On se ne sastoji samo od nježnosti, strpljivosti, krotkosti i dobrote. To su bitne osobine; ali ono što je također potrebno jest hrabrost, snaga, energija i ustrajnost. Staza na koju Krist ukazuje je uska, to je staza samoodricanja. Stupiti na ovu stazu i napredovati kroz poteškoće i razočaranje znači da treba biti nešto više od slabića.

Traže se ljudi koje odlikuje čvrstoća, koji neće čekati da se prethodno poravna put pred njihovim nogama i ukloni svaka prepreka, ljudi koji će svježinom svoje revnosti podignuti klonule ruke obeshrabrenih djelatnika, ljudi čija srca gore plamenom kršćanske ljubavi i čije su ruke jake i pouzdane za rad u službi za Učitelja.

Neki od onih koji se uključuju u misionarsko djelo slabi su, nedostaje im snaga živaca, obeshrabreni su, lako se razočaraju. Njima nedostaje nešto što će ih poticati naprijed. Nedostaju im pozitivne osobine karaktera koje daju silu da se nešto učini — duh i energija koji raspaljuju duhovno oduševljenje. Oni koji žele postići uspjeh moraju biti hrabri i ispunjeni nadom. Oni ne trebaju razvijati samo pasivne osobine, kao što je strpljivost, već i one aktivne. Kad se od njih očekuje da daju blagi odgovor koji utišava srdžbu, oni moraju imati i hrabrost junaka kojom će se suprotstaviti zlu. Uz ljubav koja sve trpi, njima treba sila karaktera koja će od njihova utjecaja stvoriti silu na dobro. …

Karakter pravog kršćanina sadrži onu nesalomljivost koja se ne može pretopiti i postati žrtvom nepovoljnih okolnosti. Nama je nužna moralna kralježnica, poštenje kojemu se ne može laskati, koje nitko ne može podmititi ili zastrašiti. (Služba liječenja, str. 318,319)