“A Jahve mi odvrati: ‘Ne govori: Dijete sam! Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti.’” (Jeremija 1,7)

Bog stanuje u svakom ljudskom boravištu, čuje svaku izgovorenu riječ, sluša svaku prinesenu molitvu, osjeća tuge i razočaranja svake duše i promatra kako se ponašamo prema ocu, majci, sestri, prijatelju i susjedu. Pomaže nam u našim nevoljama, a Njegova ljubav, milost i milosrđe neprestano se izlijevaju da zadovolje naše potrebe. Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat ćete se Njegovom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu poslušna znajući da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Usmjeravat ćete svoj život prema Njegovom planu. (Misli s Gore blaženstava, str. 91,92)

Iako sami po sebi potpuno bespomoćni, koliko su se puta oni koji su vjerovali Božjoj riječi oduprli sili cijeloga svijeta. Henok, neporočan u srcu, svet u životu, čvrsto se držao svoje vjere u pobjedu pravednosti nasuprot pokvarenom i podrugljivom naraštaju; Noa i njegov dom nasuprot ljudima najveće tjelesne i umne snage i najnižeg morala; … David, dječak pastir, kojemu je Bog obećao prijestolje, nasuprot Šaulu, tadašnjem vladaru koji je bio odlučan zadržati vlast; Šadrak i njegovi drugovi u vatri, a Nabukodonozor na prijestolju; Daniel među lavovima, a njegovi neprijatelji na visokim položajima na dvoru; Isus na križu i židovski svećenici i poglavari koji su prisilili čak i rimskog namjesnika da ispuni njihovu volju; Pavao u lancima, vođen da umre smrću zločinca. … Oni pripadaju pravom plemstvu svijeta, to je njegova prava kraljevska loza. Današnja je mladež pozvana da zauzme svoje mjesto u toj lozi. (Odgoj, str. 211)