“Isus je išao uokolo čineći dobro i ozdravljajući sve koje je đavao držao potlačene, a Bog je bio s njim.” (Djela 10,38 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Kristovi sljedbenici su otkupljeni da služe. Naš Gospodin govori da je služba istinski cilj života. Sam Krist je bio radnik i zato svim svojim sljedbenicima određuje život službe — službe Bogu i bližnjima. Ovdje je Krist iznio svijetu uzvišenije shvaćanje života nego što ga je svijet ikada čuo. Kad živi da bi služio drugima, čovjek uspostavlja vezu s Kristom. Tako zakon službe postaje karika koja nas povezuje s Bogom i našim bližnjima.

Svojim slugama Krist je povjerio “svoju imovinu” — ono što valja upotrijebiti za Njega. On je dao svakom čovjeku njegov posao. Svaki čovjek ima svoje mjesto u vječnom nebeskom planu. Svaki treba raditi zajedno s Kristom na spasenju duša. Isto je tako sigurno da nam je pripremljeno mjesto u nebeskim stanovima, kao što je sigurno da nam je ovdje na Zemlji određeno posebno mjesto da radimo za Boga. (Isusove usporedbe, str. 219)

On je živio životom stalnog samoodricanja. U ovome svijetu nije imao doma, osim što su Ga Njegovi prijatelji kao putnika često ljubazno primali. On je došao da zbog nas živi životom najsiromašnijeg i postao je dijelom onih koji su oskudijevali i stradali. Među narodom za kojeg je tako mnogo činio, kretao se neprepoznat i necijenjen. …

Tijekom svoje službe Isus je više vremena posvećivao liječenju bolesnih nego propovijedanju. Njegova su čuda svjedočila o istinitosti onoga što je govorio, ona su svjedočila da On nije došao uništiti, već spasiti. Gdje god se kretao, pred Njim se pronosio dobar glas o Njegovoj milosti. Gdje bi prolazio, oni koji su primali Njegovu sućut radovali su se zdravlju i iskušavali svoje novootkrivene moći. (Služba liječenja, str. 8)