“Sjeveru ću reći: ‘Predaj mi moju djecu!’ Jugu ću reći: ‘Ne zadržavaj ih za sebe!’ Dovedi moje sinove izdaleka i moje kćeri s krajeva zemlje.” (Izaija 43,6 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Tuga je ispunila nebeska bića kad su saznala da je čovjek izgubljen i da će se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim bićima osuđenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupnika nema spasenja. Svi Adamovi potomci morat će umrijeti. Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila izraz sažaljenja i tuge. Malo kasnije vidjela sam kako pristupa izuzetno jakom svjetlu koje je okruživalo Oca. … Triput je blještavo svjetlo kojim je Otac bio obavijen pokrilo Isusa, i kad se treći put vratio od Oca, mogli smo vidjeti Njegovo lice. … Tada je obavijestio anđele da je nađen put za spasenje izgubljenog čovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem i da je ponudio svoj život kao otkup, da će smrtnu presudu uzeti na sebe kako bi zaslugama Njegove krvi čovjek mogao dobiti oprost prošlih grijeha i poslušnošću se vratiti u vrt iz kojeg je bio istjeran. (Rani spisi, str. 117)

Ubrzo sam čula Božji glas koji je potresao nebo i zemlju. … Pogledala sam na skupinu koja je malo prije bila u velikoj nevolji i podložna robovanju. Sada se sve promijenilo. Obasjalo ih je silno svjetlo. … Nestalo je svakog traga brige i umora, a zdravlje i ljepota blistali su na svačijem licu. … Ovo svjetlo i slava zadržali su se na njima dok se Isus nije pojavio na nebeskim oblacima, a vjerna, prokušana skupina preobrazila se najedanput, u tren oka, iz slave u slavu. (Isto, str. 221)