“Ja, ja sam Bog, i nema Spasitelja osim mene.” (Izaija 43,11 — Suvremeni hrvatski prijevod)
U Njegovom životu nije bilo isticanja vlastite osobe. Počast što je svijet ukazuje kad netko stekne položaj, bogatstvo ili talent, bila je strana Sinu Čovječjem. Isus se nije koristio niti jednim od sredstava kojima se ljudi služe kako bi zadobili privrženost ili vlast nad drugima. Za Njega je, vjekovima prije Njegova rođenja, bilo prorečeno: “On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.” (Izaija 42,2) (Služba liječenja, str.14)
Upravo zajedništvo s Kristom, osobni dodir sa živim Spasiteljem osposobljava um, srce i dušu da postignu pobjedu nad svojom nižom naravi. Govorite odlutalome o moćnoj ruci koja će ga primiti, o beskrajnom sažaljenju koje Krist kao čovjek osjeća prema njemu. (Isusove usporedbe, str. 266)
O, neka ne bude izgovorena nijedna riječ koja će izazvati još dublju bol! Duši izmučenoj od života u grijehu, koja ne zna gdje da nađe olakšanje, predstavite Spasitelja punog razumijevanja. Uzmite je za ruku, ohrabrite je, uputite joj riječi ohrabrenja i nade. Pomozite joj da se uhvati za ruku Spasitelja. (Služba liječenja, str. 97)
Ne postoji nikakva prepreka koju čovjek ili Sotona može podignuti a da je vjera ne može svladati. Feničanka se vjerom suprotstavila preprekama koje su bile podignute između Židova i neznabožaca. Nasuprot obeshrabrenju, ne gledajući na okolnosti koje bi je mogle navesti da posumnja, pouzdala se u Spasiteljevu ljubav. Krist želi da se i mi tako pouzdamo u Njega. Blagoslovi spasenja pripadaju svakoj duši. Ništa drugo osim vlastitog izbora ne može spriječiti čovjeka da postane dionikom Kristovih obećanja preko Evanđelja. (Isusov život, str. 328)