“Jer Gospodin kara onoga koga ljubi i šiba svakoga koga usvaja za svoga sina.” (Hebrejima 12,6)

Gospodin može izvesti pobjedu iz onoga što se nama čini kao propast i poraz. U opasnosti smo da zaboravimo na Boga, da gledamo ono što se vidi, umjesto da očima vjere gledamo ono što je nevidljivo. Kad naiđe nesreća ili tragedija, spremni smo Boga optužiti za nemar ili okrutnost. Ako On smatra dobrim da onemogući našu korisnost u nekom području, mi tugujemo; ne zastanemo da pomislimo kako Bog na taj način radi za naše dobro. Moramo naučiti da je kažnjavanje dio Njegovog velikog plana i da pod palicom nevolje kršćanin za Učitelja katkad može učiniti više nego dok je radio u aktivnoj službi. …

Djelo postizanja spasenja jest djelo suradnje, zajednički pothvat. Mora postojati suradnja između Boga i pokajanog grešnika. To je potrebno za oblikovanje pravih načela u karakteru. Čovjek treba poduzeti ozbiljne napore da svlada ono što ga sprečava u postizanju savršenstva. Ali da bi uspio, on u potpunosti ovisi o Bogu. Ljudski napori sami za sebe nisu dovoljni. Bez božanske pomoći i snage ništa ne vrijede. Bog radi i čovjek radi. Odupiranje kušnji mora poteći od čovjeka, koji svoju snagu mora crpsti od Boga. S jedne je strane beskonačna mudrost, sućut i snaga, a s druge slabost, grešnost i potpuna bespomoćnost.

Bog želi da vladamo sobom. Ali On nam ne može pomoći bez našeg pristanka i suradnje. Božanski Duh djeluje preko sila i sposobnosti koje je čovjek dobio. (Djela apostolska, str. 302,303)