U Virovitici je u subotu, 18. listopada, održan jesenski sabor za crkveni okrug Virovitica. Mnogi vjernici i prijatelji stigli su s raznih strana da proslave Boga i kroz Božju riječ i zajedništvo učvrste vjeru i odlučno pronose svjetlost istine sve do Kristovog drugog dolaska. Sveti trenuci bili su ispunjeni glazbenim točkama, recitacijama i duhovnim porukama.

Na početku sabora čitanje iz Božje riječi imao je okružni pastor Josip Salajster. Zatim je starješina crkve Slobodan Radovanović uputio molitvu za Božje vodstvo kroz dan. Riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je pastor Salajster. Zatim je Nebojša Milovanović, blagajnik Hrvatske konferencije, u vremenu posvećenom misijskom razmišljanju govorio o prošlosti Adventističke crkve u Europi, s posebnim osvrtom na djelovanje u Hrvatskoj. Možda ishodi nisu bili odmah vidljivi, ali usprkos svim previranjima, ratovima, siromaštvu i drugim nedaćama s kojima su se naši duhovni preci susretali, Božje djelo je napredovalo. Kako tada, tako i u danas, Crkvi nedostaju poslenici za žetvu.

Nakon toga nas je kroz subotnju školu vodio Vjeko Kuzmanić, pastor pripravnik. Poziv na darivanje uputio je starješina Tihomir Vranić, a duhovnu misao uputio nam je pastor Michael Bistrović. Temu je izabrao iz Evanđelja po Luki 10,1-9.

Prije 150 godina Bog je poslao prvog adventističkog misionara u Europu, Johna Nevinsa Andrewsa. On je sa sobom donio takozvani “kovčeg misije”, znak spremnosti da pođe kamo god ga Bog pošalje. I mi danas imamo takav kovčeg, ali često pun pogrešnih sadržaja: ponosa, znanja bez ljubavi, površnih odnosa i osjećaja nadređenosti. Neki put se možda i pitamo: Tko je onda pozvan u misiju? Isus je pozvao sedamdesetoricu, a ne samo apostole, što znači da u misiju poziva svakog od nas. Isus ne poziva sposobne, nego osposobljava pozvane. Broj sedamdeset je slika cijelog čovječanstva, što znači da je misija namijenjena svima. Ulomak u desetom poglavlju Evanđelja po Luki uči nas što je prava misija. To nije samo prijenos informacija, nego je riječ o građenju odnosa. Ljudi možda neće upamtiti što smo im rekli, ali će upamtiti kako su se osjećali uz nas. Na tom mjestu u Luki možemo pronaći pet Isusovih uputa za misiju.

Ne nosite ništa sa sobom — oslonite se na Boga i budite slobodni za druge.

Ne pozdravljajte ljude površno — izbjegavajte formalnost i gradite duboke odnose.

Ostanite u kući — ne prelazite iz kuće u kuću, već budite prisutni.

Jedite sve dobro što vam ponude — prihvaćajte ljude i njihovu kulturu, jer misija počinje za stolom.

Ozdravljajte bolesne i recite: “Približilo vam se kraljevstvo Božje.” Pomozite ljudima da dožive obnovu odnosa s Bogom.

Ključne poruke misije možemo sažeti ovako: Misija se ne bavi sa mnom, nego s drugima. Crkva ne postoji za sebe, nego za ljude izvan njezinih zidova. Pozvani smo izići među ljude, a ne ih samo pozivati da dođu k nama. Naša uloga nije spasiti svijet, nego ga pripremiti za Isusa. Bog je Bog mostova, a ne zidova.

Nakon propovijedi uslijedio je zajednički ručak za koji smo zahvalni svima koji su ga s ljubavlju pripremili. Poslijepodnevno bogoslužje započelo je pjesmom i biblijskom križaljkom, gdje se od svih prisutnih tražilo znanje iz Biblije. Pastor Nebojša Milovanović uputio nam je poruku iz Božje riječi na temelju ulomka iz 1. Petrove 1,22-25. Zdravu crkvu čine zdravi kršćani. Oni spremno daruju ljubav. Ljubav u crkvi jasan je znak dobrih odnosa. Bog od nas ne traži ništa što i sâm ne bi učinio. Ljubav je sila, posebno u crkvi gdje se vjernici istinski cijene. Bratska ljubav voli iskreno i bez pretvaranja. Volimo se jer je život kratak, i nerazumno je ne voljeti jedno drugo. Sabor je završio kako je i započeo — pjesmama na slavu Bogu.

Ljubiša Živojnov 

Slike Martina Salajster