“Neće ustuknuti, niti se obeshrabriti dok na zemlji ne uspostavi pravdu. U njegovo će se učenje pouzdati daleki otoci.” (Izaija 42,4 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Kristu je poznato sve što su ljudi pogrešno shvatili i prikazali. Njegova djeca mogu naći snagu te smireno, strpljivo i s povjerenjem čekati, koliko god bili klevetani i prezirani, jer nema ničega tajnog što se neće otkriti; a onima koji Mu ukazuju čast, Bog će i sâm ukazati čast pred ljudima i anđelima. … Abel, prvi kršćanin među Adamovim potomcima, umro je kao mučenik. Henok je hodio s Bogom, a svijet ga nije razumio. Noi su se rugali kao zanesenjaku koji unosi nemir među ljude. … “Jedni biše mučeni na kolu, odbijajući oslobođenje da postignu bolje uskrsnuće.” (Hebrejima 11,35) Božji glasnici progonjeni su tijekom svih stoljeća. Zahvaljujući njihovim nevoljama, spoznaja o Bogu širila se na sve strane. Svaki Kristov učenik mora stupiti u te redove i nastavljati isto djelo znajući da neprijatelji djela ne mogu učiniti ništa protiv istine, već samo u prilog istini. Bog želi da istina postane svima poznata i da bude predmet ispitivanja i pretresanja, čak i ako je ljude na to naveo prijezir. Ljudski umovi moraju biti uzdrmani. Svaki sukob, svaka kleveta, svaki napor da se ograniči sloboda savjesti, prigode su kojima se Bog koristi da bi probudio umove koji bi se inače možda uspavali. (Misli s Gore blaženstava, str. 34,35)

Krist nikad neće napustiti dušu za koju je umro. Čovjek Ga može ostaviti i podleći kušnji, ali se Krist nikad ne može okrenuti od onoga za koga je platio otkupninu svojim životom. Kad bi naš duhovni vid bio izoštreniji … vidjeli bismo anđele kako brzo lete u pomoć onima koji su u kušnji i na samom rubu propasti. (Isto, str. 102)