“I vodit ću slijepe putem kojeg nisu poznavali, uputit ću ih stazama koje nisu znali. Pred njima ću tminu u svjetlost pretvoriti i neravna mjesta u ravna. To je ono što ću za njih učiniti i neću ih ostaviti.” (Izaija 42,16 — Varaždinska Biblija)

Kušnje kojima su kršćani izloženi u tuzi, neprijateljstvu i prijeziru, od Boga su određena sredstva za odvajanje pljeve od pšenice. Mi moramo nadvladati svoju ponositost, sebičnost, zle strasti i ljubav prema svjetovnim zadovoljstvima; zato nam Bog šalje teškoće da nas iskuša i provjeri i da nam pokaže kako ova zla postoje u našem karakteru. Moramo nadvladati zahvaljujući Njegovoj snazi i milosti da bismo bili dionici božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. … Nevolje, križ, kušnje, neprijateljstva i različiti problemi s kojima se suočavamo trebaju nas pretopiti, posvetiti i osposobiti za nebesku žitnicu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 103)

O zašto smo toliko osjetljivi na kušnje i ponižavanje, na sramoćenje i patnju kad nam je naš Gospodin dao takav primjer? Zar netko želi ući u radost svojega Gospodara ako nije spreman biti dionik Njegovih patnji?

Što? Zar sluga nije spreman podnijeti poniženje, sramotu i predbacivanje koje je Gospodar nesebično podnio za njega; sluga koji se povlači od života poniženja i žrtve prinesene za njegovu vječnu sreću kako bi na kraju mogao postići izuzetno veliku, vječnu nagradu? Govor mojega srca glasi: Želim zajedno s Kristom trpjeti, da bih zajedno s Njim sudjelovala u slavi. (Isto, sv. 2, str. 410,411)

Ne dajte se pokolebati podsmjehivanjem i ruganjem onih koji misle samo na ispraznosti. Slijedite svojega Spasitelja u zlu i u dobru. (Isto, sv. 2, str. 200)