“Ovako veli Gospod: ‘Ako se nebesa gore mogu izmjeriti i istražiti dolje temelji zemaljski, onda ću i ja odbaciti sve potomstvo Izraelovo zbog svega onoga što su počinili.’” (Jeremija 31,37 — Varaždinska Biblija)

Dûga koja premošćuje nebo svojim svjetlosnim lûkom spomen je “vjekovnog Saveza između Boga i svake žive duše” (Postanak 9,16). I dûga što okružuje prijestolje na visini, Božjoj je djeci znak Njegovog Saveza mira. Kao što dûga u oblacima nastaje sjedinjenjem sunčane svjetlosti i kiše, i dûga iznad Božjeg prijestolja predočava sjedinjenje Njegove milosti i Njegove pravednosti. (Odgoj, str. 97)

Međutim, Božja sila još i sad radi na održavanju onoga što je stvoreno. Bilo ne kuca, niti se disanje nastavlja zato što je mehanizam, jednom pokrenut, nastavio raditi vlastitom prirodnom snagom. Svaki udisaj, svaki otkucaj srca dokaz je skrbi Onoga u kojemu živimo, krećemo se i jesmo. Od najmanjeg kukca do čovjeka, svako živo stvorenje svakodnevno ovisi o Njegovoj Promisli. … Moćna sila koja djeluje u svoj prirodi i sve održava, nije, kako smatraju neki znanstvenici, samo sveobuhvatno načelo, pokretačka energija. Bog je duh, a ipak je On Osoba, Biće, jer je čovjek načinjen na Njegovu sliku. … Kao Osoba, kao Spasitelj došao je na svijet, takav se uznio u visine te kao Osoba, kao Spasitelj posreduje u nebeskim dvorovima. Pred Božjim prijestoljem služi za nas “kao Sin Čovječji”. (Isto, str. 111,112)

Iscijeliti može jedino ljubav što teče iz Kristovog srca. Samo Onaj u kome ta ljubav teče, kao sok u drvetu ili krv u tijelu, može “ispraviti” ranjenu dušu. (Isto, str. 98)