“Koji je sam razastro nebesa i koračao po valovlju morskom; koji stvori Medvjeda i Kosce, Vlašiće i južne odaje.” (Job, 9,8.9 — Varaždinska Biblija)

Iako Biblija treba zauzeti prvo mjesto u odgoju djece i mladih, knjiga prirode je sljedeća po važnosti. Božja stvorena djela svjedoče o Njegovoj ljubavi i moći. On je pozvao svijet u postojanje sa svim onim što je na njemu. Bog voli ljepotu, i u svijetu koji je pripremio za nas ne samo da nam je dao sve što je potrebno našoj udobnosti, već je nebesa i zemlju ispunio ljepotom. Mi vidimo Njegovu ljubav i Njegovu skrb u bogatim jesenskim poljima, a Njegov osmijeh u sunčanom svjetlu. Njegova ruka načinila je stijene slične dvorcima i visoke planine. Veličanstveno drveće raste na Njegovu zapovijed; On je razastro preko zemlje zeleni prekrivač i prošarao ga grmljem i cvijećem.

Zašto je odjenuo zemlju i drveće u živahno zelenilo, umjesto u tamnu, ozbiljnu smeđu boju? Zar ne zato da budu ugodniji oku? Zar naša srca ne trebaju biti ispunjena zahvalnošću dok u čudesima Njegovog stvaranja promatramo dokaze o Njegovoj mudrosti i ljubavi?

Ista stvaralačka moć koja je dovela svijet u postojanje, i dalje djeluje u održavanju svemira i u životu prirode. Božja ruka vodi planete na njihovom uređenom putu kroz svemir. Nije to neka unutarnja sila kojom se iz godine u godinu Zemlja kreće oko Sunca i rađa svojim obiljem. ... Njegovom silom buja bilje, pojavljuje se lišće i cvjetaju cvjetovi.

Cjelokupni svijet prirode načinjen je tako da bude tumač onoga što je Božje. (Counsels to Teachers, str. 185,186)