“I još: Ti si, Gospodine, u početku udario temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih.” (Hebrejima 1,10)

Veliki Jahve postavio je temelje Zemlji. On je cijeli svijet odjenuo odorom ljepote i ispunio ga svime što je korisno za čovjeka. On je stvorio sva čudesa na zemlji i u moru. Veliko djelo stvaranja bilo je završeno za šest dana. I Bog “počinu u sedmi dan od svega djela koje je učinio. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.” Bog je sa zadovoljstvom promatrao djelo svojih ruku. Sve je bilo savršeno, dostojno svog Stvoritelja, i On se odmarao, ne od iscrpljenosti, već zadovoljan plodovima svoje mudrosti i dobrote i prikazima svoje slave. …

Dom je naših praroditelja trebao biti uzor ostalim domovima iz kojih bi izlazila djeca i naseljavala Zemlju. Taj dom, uljepšan rukom samog Boga, nije bila blistava palača. Ljudi u svom ponosu uživaju u veličanstvenim i skupim građevinama i likuju u djelima vlastitih ruku, ali Bog je Adama smjestio u vrt. Bilo je to njegovo prebivalište. Modro je nebo bilo njegov svod, zemlja s nježnim cvjetovima i tepih od živog zelenila njegov pod, a lisnate grane dražesnog drveća bile su njegov krov. Njegovi su zidovi bili načinjeni od najveličanstvenijih ukrasa, ručnog rada Velikog Umjetnika. U okruženju je svetog para bila pouka za sva vremena, da se istinska sreća ne nalazi u popuštanju ponosu i bogatstvu, već u zajednici s Bogom preko Njegovih stvorenih djela. (Patrijarsi i proroci, str. 28—30)