“A sad, oni teže za boljom, to jest za nebeskom (domovinom). Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim Bogom. Zbilja im je pripravio grad.” (Hebrejima 11,16)

Čim je suđenje zlim mrtvima završeno, na kraju tisuću godina, Isus je napustio grad, a slijedili su Ga sveti i povorka anđeoskih vojski. Isus se spustio na veliku goru koja se raspolovila čim su je dotaknule Njegove noge i postala velika ravnica.

Tada smo podigli pogled i ugledali veliki i lijepi grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, po troja sa svake strane i s po jednim anđelom na svakim vratima. Povikali smo: “Dolazi grad! Veliki grad silazi s Neba od Boga!” I on je silazio u svoj svojoj krasoti i blistavoj slavi i spustio se na veliku ravnicu koju je Isus za njega pripremio. (Rani spisi, str. 234)

Dok promatra otkupljene kako borave u Božjem Gradu, slobodni od grijeha i svih tragova prokletstva, prorok ushićen uzvikuje: “Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite!”

“Više se neće slušat o nasilju u tvojoj zemlji, Ni o pustošenju i razaranju na tvojem području.
Zidine ćeš svoje nazivati Spasom,
Slavom svoja vrata. …” (Izaija 60,18)

Tamo je uho proroka uhvatilo zvuk glazbe i pjesme, takve glazbe i takve pjesme kakve, osim u viđenjima od Boga, nijedno smrtno uho nije čulo niti um zamislio. … “Oni glas podižu, kliču od radosti; uznose s mora veličajnost Jahvinu.” (Izaija 24,14) (Proroci i kraljevi, str. 456)