“Tko ozbiljno promišlja, napredovat će, i sretan je tko se u Boga pouzdaje.” (Izreke 16,20 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Kad bismo samo htjeli slušati, Božja djela stvaranja pružila bi nam dragocjene pouke o poslušnosti i povjerenju. Od zvijezda što putuju svojim nevidljivim stazama određenim smjerom kroz prostor iz stoljeća u stoljeće, pa sve do najmanjeg atoma — sve u prirodi pokorava se volji svojega Stvoritelja. A Bog se brine o svemu i održava sve što je stvorio. Onaj koji u svojoj ruci drži nebrojene svjetove u beskrajnom prostoru, istodobno skrbi za potrebe malog smeđeg vrapca što bezbrižno živka svoju jednostavnu pjesmicu. Nebeski Otac nježno bdije nad svima — nad ljudima koji odlaze na svoj svakodnevni teški rad i nad onima koji se mole, nad onima koji navečer idu na počinak i nad onima koji ujutro ustaju, nad bogatašem koji se gosti u svojoj palači i nad siromahom koji u oskudici okuplja svoju djecu za stolom. Nema prolivene suze koju Bog nije vidio. Nema smiješka koji On nije opazio.

O, kad bismo u to potpuno vjerovali, oslobodili bismo se svih nepotrebnih briga. Naš život ne bi bio tako pun razočaranja, jer bismo sve svoje male i velike brige predali u ruke Bogu kojega ne zbunjuje njihova množina niti preopterećuje njihova težina. Mi bismo tada uživali u duševnom miru kakav mnogi već dugo nisu osjetili. (Put Kristu, str. 89,90)