“Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, pošto pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na osmi dan neka je potpun počinak. Uzmite već prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, grančica s lisnatih drveta i potočne vrbovine pa se veselite u nazočnosti Jahve, Boga svoga, sedam dana.” (Levitski zakonik 23,39.40)
Dobro bi bilo i za današnji Božji narod da drži Blagdan sjenica, radosno sjećanje na Božje blagoslove. Kao što su Izraelova djeca proslavljala izbavljenje koje je Bog učinio za njihove očeve i što ih je sačuvao tijekom putovanja iz Egipta, tako bismo se i mi sa zahvalnošću trebali prisjetiti različitih načina koje je On našao da nas izvede iz ovoga svijeta, iz jame grijeha u dragocjenu svjetlost svoje milosti i istine. …
Blagdan sjenica nije bio samo spomen, već i predslika. Ne samo što je upućivao na boravak u pustinji, već se njime kao blagdanom žetve slavilo prikupljanje plodova zemlje i upućivalo na veliki dan konačnog okupljanja, kad će Gospodar žetve poslati svoje žeteoce da prikupe kukolj da se spali, a žito u njegove žitnice. … Ali kad se oni koje je Bog otkupio okupe u nebeskom Kanaanu, zauvijek oslobođeni od ropstva prokletstva, pod kojim “sva stvorenja zajedno uzdišu i sva se skupa nalaze u porođajnim mukama sve dosad” (Rimljanima 8,22), oni će se radovati neizrecivom radošću i puni slave. (Patrijarsi i proroci, str. 453—455)