Vjernici Kršćanske adventističke crkve Zagreb 2 okupili su se u subotu, 20. prosinca 2025. godine, na proslavi Gospodnje večere, u raspoloženju koje je pružilo osjećaj doma, ljepote i zajedništva kakvo se rijetko doživi.
Večer je bila prožeta duhovnošću, mirom, zahvalnošću i dubokim osjećajem pripadnosti. U ozračju koje je podsjećalo na mediteransku gozbu, stolovi su bili bogato i pomnjivo postavljeni; uz uobičajeni beskvasni kruh i neprevrelo vino tu su bili plodovi zemlje — domaći kruh, grožđe, masline, orašasti plodovi, suho voće i različite vrste sira. Sve je bilo pripremljeno s ljubavlju, u skladu s jednostavnošću i simbolikom Kristove posljednje večere.
Ono što je tu proslavu učinilo posebnom nije bila samo hrana, samo obilježavanje tog obreda i obreda poniznosti, već duh obitelji koji je prožimao svaki trenutak. Braća i sestre dijelili su ne samo obrok, već i riječi ohrabrenja, iskustva, molitvu, pjesmu i osmijehe. U takvom ozračju svatko je bio prihvaćen, viđen i voljen — baš kao što nas Krist poziva da budemo jedno Tijelo.
Okupilo se oko stotinjak ljudi, a među prisutnima bilo je mnogo posjetitelja, od kojih su neki bili dirnuti do suza. Večer je bila obilježena iskrenim odlukama predaje Bogu, što je svjedočanstvo o snazi zajedničke molitve i duhovne povezanosti.
Poseban trenutak dogodio se kad je jedna posjetiteljica pristigla naknadno, potaknuta porukom svoje kćeri koja joj je poslala omiljenu pjesmu njezine pokojne majke, “Vraćam se…” Taj čin povezanosti i sjećanja dodatno je obogatio večer i podsjetio na dubinu Božje prisutnosti u osobnim svjedočenjima.
Obred Gospodnje večere, kao središnji čin zajednice, bio je dostojanstveno i skromno obilježen, podsjećajući nas na žrtvu, milost i poziv na služenje. U tom trenutku prostor u kojem smo se okupili nije bio samo dvorana — bio je svetište, mjesto susreta s Božjom nazočnošću.
Zahvalni smo za tu posebnu priliku, za ljude koji su je omogućili i za blagoslov zajedništva koji nas nosi u novu 2026. godinu. Neka duh te večeri ostane s nama, u svakom susretu i u svakoj molitvi koju dijelimo s bližnjima.
Andrea Rendulić
