“Po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, te ono k’o ženik iz ložnice ide, k’o div kliče kad prelijeće stazu.” (Psalam 19,4.5)

Prekrasna djela u svijetu prirode ne mogu se vidjeti sve dok ih sunce, rastjerujući tamu, ne obasja svojom svjetlošću. Tako se i blaga Božje riječi ne mogu procijeniti sve dok ih Sunce Pravednosti ne otkrije svojim blistavim zrakama. … Dok proučavamo Bibliju, trebamo se moliti da svjetlo Božjega Duha Svetoga obasja riječ kako bismo mogli vidjeti i cijeniti njezina blaga. (Isusove usporedbe, str. 70)

Onaj čije je srce odgovorilo na božanski dodir težit će za onim što će povećati njegovo poznavanje Boga i što će oplemeniti i uzdići karakter. Kao što se svijet okreće suncu, da ga sjajne zrake mogu dodirnuti i obojiti ljepotom, tako će se i duša okrenuti k Suncu Pravednosti kako bi nebeska svjetlost mogla uljepšati karakter Kristovim vrlinama. (Isusov život, str. 385)

Njegova nam ljubav daje prednost da s Njim sjednemo u nebeskim dvorovima. Kada blagoslovljeno svjetlo Sunca Pravednosti zasja u našem srcu i mi počinemo u miru i radosti u Gospodinu, slavimo onda Gospodina; slavimo Onoga koji je zdravlje našega lica i naš Bog. Hvalimo Ga ne samo riječima, nego tako što ćemo Mu posvetiti sve što imamo i što jesmo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 415)