“Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce.” (Propovjednik 11,7)

Dovoljno je da samo jedan trenutak gledamo slavu podnevnog sunca i da nam ono potom lebdi pred očima kamo god pogledamo. To isto događa se kad gledamo Krista; tada sve što vidimo odsjajuje sliku Sunca Pravednosti. Mi više ne možemo nešto drugo gledati ili o nečemu drugom govoriti. Njegova slika urezuje se u našu dušu, prožima naš svakodnevni život u svim njegovim pojedinostima, omekšava i obuzdava cijelu našu narav. Razmišljanjem o Njemu preobražavamo se u božansko obličje: postajemo slični Kristu. Tada s nas na sve s kojima dolazimo u dodir zrače svijetle i tople zrake Sunca Pravednosti. Naš karakter se mijenja. Srce, duša i um kupaju se u svjetlosti Onoga koji nas je ljubio i sebe predao za nas.

Isus Krist nama je sve — prvi, posljednji i najbolji u svemu. Isus Krist, Njegov Duh, Njegov karakter boji sve u nama; to čini osnovu i potku u našem tkanju, tkivo cijelog našeg bića. Kristove riječi duh su i život. Mi stoga ne možemo zadržavati svoje misli na sebi; mi više ne živimo, nego Krist živi u nama i On je nada slave. Naše “ja” je mrtvo, ali Krist je živi Spasitelj. Gledajući na Isusa, mi odražavamo Njegov lik svima koji su oko nas. Mi se ne zadržavamo na svojim razočaranjima, pa čak ni ne razgovaramo o njima; jer jedna mnogo ugodnija slika privlači naš pogled — dragocjena Isusova ljubav. (Testimonies to Ministers, str. 388—390)