“Evo što sam ja vidio da je dobro i lijepo čovjeku: jesti i piti i nagledati se dobra u svemu trudu svojemu kojim se trudi pod suncem za izbrojenih dana života svojega što mu ga je dao Bog; jer to mu je nagrada.” (Propovjednik 5,18 — Varaždinska Biblija)

Jednom oblikovana, navika uživanja u korisnom radu nikad neće biti izgubljena. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 294)

Onaj tko se pokaže nemaran i tko hotimice ostaje neznalica, sam sebi postavlja prepreke na životnom putu. On prezire obrazovanje koje je plod marljivog rada. Ustežući ruku da bi pomogao bližnjima, kradeš samom Bogu. Smjer kojim si krenuo suprotan je od onog kojim Bog želi da ideš. Izbjegavati korisnu upotrebu svojih snaga znači poticati niske sklonosti i spriječiti najbolje snage cijelog bića.

S rijetkom iznimkom, tisuće ljudskih bića živi samo zato da potroši dobra koja im Bog u svojoj milosti daruje. Dajući im plodove zemlje, Bog im je povjerio bogatstva, ali oni Mu zaboravljaju zahvaliti. Zaboravljaju da je Božja volja da oni, pošto su primili darove, budu ne samo potrošači, nego i proizvođači. Kad bi bolje razumjeli što Gospodin očekuje od njih kao svojih suradnika, ne bi izbjegavali svoje odgovornosti i dopuštali da im drugi služe.

Prava je sreća biti dobar i činiti dobro. Najčistija i najuzvišenija radost čeka one koji vjerno ispunjavaju svoje dužnosti. Nijedan pošten rad ne ponižava čovjeka. Odvratna lijenost čini da neki preziru obične, svakodnevne životne dužnosti. (Poruke mladima, str. 182)