“I vidjeh da čovjeku nema boljega nego da se raduje svojim djelima, jer to mu je nagrada. Jer tko će ga dovesti da vidi što će biti poslije njega?” (Propovjednik 3, 22 — Varaždinska Biblija)

Najsretniji su i najzdraviji oni koji su stalno zaposleni, koji s radošću obavljaju svoje dnevne poslove. Noćni odmor i mir omogućuju njihovom umornom organizmu dobar san. Gospodin je znao što je za čovjekovu sreću kad mu je dao da radi. Presuda da se čovjek mora mučiti za svoj kruh i obećanje o budućoj sreći i slavi, došla je s istog prijestolja. Sve su to blagoslovi. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 443)

Ne zaboravimo da posao što ga moramo izvršiti, koji možda ne odgovara našem izboru, trebamo prihvatiti kao Božji izbor za nas. Bila ona ugodna ili ne, mi smo dužni vršiti dužnost koja nam je najbliža. “I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.” (Propovjednik 9,10) (Služba liječenja, str. 299)

Svaku dužnost, ma kako bila skromna, smatrajmo svetom jer je ona dio službe Bogu. Neka naša svakodnevna molitva bude: “Gospodine, pomozi mi da učinim najbolje sa svoje strane. Nauči me kako da bolje izvršavam svoju dužnost. Podari mi snagu i vedrinu u poslu koji radim. Pomozi mi da u službu koju obavljam unesem služenje iz ljubavi, po primjeru Spasitelja.” (Služba liječenja, str. 300)