“Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.” (Psalam 128,2)

Isus je živio u seoskom domu i vjerno je i radosno nosio svoj dio tereta u domaćinstvu. … Učio je zanat i radio svojim rukama s Josipom u tesarskoj radionici. U priprostoj odjeći običnog radnika prolazio je ulicama malog mjesta idući i vraćajući se sa svojeg skromnog posla. On nije upotrijebio svoju božansku moć da smanji teret ili olakša svoj mukotrpan rad.

Isusov um i tijelo bili su razvijeni jer je radio u djetinjstvu i mladosti. Svoje tjelesne snage nije koristio lakomisleno, već tako da ih sačuva u zdravlju, da bi u svemu mogao obaviti što bolji posao. Čak ni u rukovanju alatom nije želio biti nesavršen. Bio je savršen kao radnik, kao što je bio savršen u karakteru. Svojim nas je osobnim primjerom učio dužnosti da budemo marljivi, da naš rad mora biti obavljen pravilno i temeljito i da je takav rad dostojan poštovanja. Vježba koja uči ruke da budu korisne i odgaja mlade da nose svoj dio životnog tereta, daje tjelesnu snagu i razvija svaku sposobnost. Svi trebaju raditi nešto što će biti blagotvorno za njih i od pomoći drugima. Bog je odredio rad kao blagoslov i jedino marljivi radnik nalazi čast i radost života. (Isusov život, str. 45,46)