“Za uzor strpljiva podnošenja nevolja uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje! Pazite! Mi proglašujemo blaženima one koji su ustrajali. Za Jobovu ste strpljivost čuli, a vidjeli ste ishod (njegovim nevoljama) koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa.” (Jakov 5,10.11)

Strpljenje i odvažnost donose pobjede. Duše se mogu zadobiti za Krista krotkošću u nevolji isto koliko i odvažnošću u pothvatu. Kršćanin koji izložen tuzi i patnji pokaže strpljenje i vedrinu, koji se s nepokolebljivom vjerom mirno i spokojno suočava i sa samom smrću, može za Evanđelje postići više nego što je mogao postići tijekom dugog života predanog rada. Bog često, kad se Njegov sluga povuče iz aktivne službe, tajanstvenom providnošću zbog koje bi naša kratkovidnost trebala žaliti, odlučuje izvršiti djelo koje inače nikad ne bi bilo ostvareno. (Djela apostolska, str. 292)

Kršćanski se karakter ne razvija bez nevolja, već usred njih. Izlaganje prijekorima i protivljenju vodi Kristove sljedbenike većoj budnosti i ozbiljnijoj molitvi moćnom Pomoćniku. Teška nevolja prevladana Božjom milošću razvija strpljivost, budnost, ustrajnost te duboko i trajno pouzdanje u Boga. Trijumf kršćanske vjere osposobljava njezine sljedbenike da trpe i budu jaki; da se pokore i tako nadvladaju; da ih se ubija svaki dan, a da ipak žive; da nose križ i tako zadobiju vijenac slave. (Djela apostolska, str. 294)