“Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!” (Psalam 90,15 )

Uvjeravam vas da nije On stvorio borbe i sukobe koje moramo trpjeti u izvršavanju dužnosti, samoodricanja i žrtve koje moramo podnijeti ako smo vjerni Kristu. Oni nisu nametnuti proizvoljno ili nepotrebno; oni ne potječu od teškog života u Njegovoj službi koju On zahtijeva. Nevolje bi bile još teže i brojnije kad bismo odbili poslušnost Kristu i postali Sotonini sluge i robovi grijehu.

Isus nas poziva da dođemo k Njemu i On će skinuti terete s naših umornih leđa i na nas staviti svoj jaram koji je sladak i svoje breme koje je lako. Na putu na koji nas poziva nikad ne bismo osjetili bol da smo se uvijek držali Njega. Tek kad skrenemo s puta dužnosti, ovaj put postaje težak i trnovit. Žrtve koje moramo učiniti da bismo slijedili Krista, broje samo onoliko koraka koliko je potrebo da se vratimo na stazu svjetla, mira i sreće. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 509,510)